Trenutak istine za Evropu: Hoće li uvesti sankcije Izraelu ili pasti u beznačajnost?

Konečný za Guadian piše da se, nakon mjeseci neaktivnosti i saučesništva pred uništenjem Gaze, Evropa konačno počinje buditi.

Desetine hiljada ubijenih, napadi na škole i bolnice očigledno nisu bili dovoljni. Ali, zajedno sa blokiranjem humanitarne pomoći i otvorenim pozivima na etničko čišćenje, izraelske akcije konačno su postale previše ozbiljne da bi se mogle ignorisati, negirati ili opravdavati. U proteklim sedmicama, iz evropskih prijestolnica uslijedila je lavina neuobičajeno oštrih izjava, diplomatskih ukora i prijetnji sankcijama – svaki potez pojačava naredni, kao da se dugo uspavana masa odjednom trgnula.

Među svim tim razvojem događaja, najznačajniji bi mogao biti moguća suspenzija Sporazuma o pridruživanju između EU i Izraela, koji toj zemlji omogućava povlašteni pristup najvećem jedinstvenom tržištu na svijetu. Prošlog mjeseca, nizozemski ministar vanjskih poslova Caspar Veldkamp prekinuo je tišinu EU pismom kojim traži formalnu reviziju izraelskog poštivanja člana 2. sporazuma, koji zahtijeva "poštovanje ljudskih prava".

Taj potez izazvao je talas podrške i drugih država članica. Na sastanku ministara vanjskih poslova EU 20. maja, jasna većina – 17 članica – podržala je nizozemsku inicijativu. Šefica evropske diplomatije Kaja Kallas, koja je do tada djelovala skeptično, tokom sastanka se očigledno predomislila i na kraju jasno najavila pokretanje revizije.

Da li je ovo stvarna prekretnica ili još jedna prazna riječ? To tek treba da se vidi.

Ono što je očigledno jeste da su se dinamike unutar EU promijenile. Prije godinu dana, kada su Španija i Irska – vlade koje su najglasnije u vezi sa patnjom Palestinaca – predložile istu reviziju, naišle su na slab odjek. Nizozemska, koja je tradicionalno bliža Izraelu i zauzima sredinu u okviru EU po ovom pitanju, sada je povukla ključni potez. Upravo se taj širi politički centar, koji je do sada favorizirao dijalog i bliske odnose s Izraelom, sada okrenuo i stao uz kritičnije članice. Samo najvjerniji izraelski saveznici – uključujući Njemačku, Italiju, Mađarsku i Češku – ostali su manjina koja je glasala protiv revizije.

Revizija je tek prvi korak: ispitivanje da li Izrael krši član 2, koji poštivanje ljudskih prava definiše kao "suštinski element" sporazuma.

Konečný piše da, s obzirom na razmjere kršenja i zločina u Gazi i na Zapadnoj obali i nalazima međunarodnih sudova, takva revizija ne bi ni trebala biti potrebna. Zatim citira jednog irskog aktivistu: "To je kao da stojite ispred zapaljene zgrade i tražite reviziju da utvrdite da li stvarno gori.“ Činjenice su jasne – ali čak i njihovo priznavanje politički je eksplozivno.

Zavisi od dvije osobe

Revizija bi trebala biti završena do narednog sastanka ministara vanjskih poslova EU, 23. juna, i sada zavisi od dvije ključne figure: Kaje Kallas i predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen.

Postavlja se pitanje: "Da li će one potvrditi ono očigledno – da je Izrael prekršio član 2 – i povući logične posljedice? Ili će pokušati zaštititi odnose EU i Izraela od bilo kakvog narušavanja?"

Kallas, liberalka iz Estonije, donedavno je izbjegavala kritiku Izraela, ali sada izgleda da se pomjerila zajedno s političkim centrom EU.

Von der Leyen, njemačka demokršćanka, predstavlja pro-izraelsko krilo unutar bloka. Bila je lice početne bezrezervne podrške EU za izraelski razorni odgovor na napade Hamasa 7. oktobra 2023, a zatim je uglavnom šutjela dok je broj civilnih žrtava u Gazi rastao. Ali prošle sedmice, po prvi put je izjavila da je izraelsko ubijanje civila "odvratno" i da se "ne može opravdati prema humanitarnom i međunarodnom pravu". Ta retorika nedvosmisleno upućuje na jedini kredibilan zaključak koji revizija može donijeti.

Nakon što se revizija okonča, ministri vanjskih poslova EU će raspravljati o narednim koracima, koji bi trebali uključivati suspenziju sporazuma o pridruživanju. Puna suspenzija zahtijevala bi jednoglasnu odluku svih 27 članica – što je nemoguće zbog država poput Mađarske. Ali suspenzija trgovinske komponente sporazuma – najvažnijeg ekonomskog segmenta – zahtijeva samo kvalifikovanu većinu: 15 članica koje predstavljaju barem 65% stanovništva EU.

EU je najveći trgovinski partner Izraela

Upravo ta trgovinska dimenzija predstavlja pravu polugu. EU je najveći trgovinski partner Izraela, sa 32% ukupne izraelske trgovine. Izrael, s druge strane, čini samo 0,8% trgovine EU. Oduzimanje povlaštenog pristupa ne bi zaustavilo trgovinu, ali bi nametnulo opipljivu cijenu u vidu viših carina i smanjenog pristupa tržištu. EU bi također mogla suspendovati izraelsko učešće u Horizon Europe, vodećem istraživačkom programu Unije – što već izaziva uzbunu u izraelskom akademskom sektoru.

Ipak, postizanje kvalifikovane većine i dalje je veliki izazov. Nisu sve države koje su glasale za reviziju nužno i za suspenziju. A da bi se dostigao prag od 65% stanovništva EU, Njemačka ili Italija – velike države koje su bile protiv revizije – morale bi promijeniti stav. Za sada to izgleda malo vjerovatno. Ali ako Izrael nastavi trenutnim ekstremnim kursom, pritisak će rasti. Neobično oštar ukor kancelara Friedricha Merza Izraelu prošle sedmice sugeriše da se čak ni berlinska podrška više ne može uzimati zdravo za gotovo.

Prilika za Evropu

Kako piše Konečný, ako bi EU odlučila ignorisati nalaze poštene revizije, to bi učinilo član 2 besmislenim i potkopalo klauzule o ljudskim pravima u sporazumima EU širom svijeta. Od 1990-ih, EU je više od 20 puta aktivirala takve klauzule kako bi suspendovala beneficije zbog ozbiljnih kršenja, uglavnom u Africi.

Zbog toga se mogućnost suspenzije ne može odbaciti. Ako Izrael ne promijeni svoj kurs iz temelja, vjerovatnoća takvog koraka će samo rasti.

"Za Evropu, ovo je prilika da izađe iz samonametnute irelevantnosti i počne ponovo igrati ulogu. Dijalog bez pritiska je potpuno podbacio", piše on.

Kada je EU održala sjednicu Asocijacijskog savjeta s Izraelom u februaru i uljudno pozvala na više pomoći Gazi i zaustavljanje širenja naselja, Izrael je odgovorio blokiranjem sve pomoći i ubrzanjem izgradnje naselja. Tek kada je nizozemska inicijativa počela dobijati zamah, izraelski zvaničnici su počeli interno razmatrati dopuštanje određene pomoći u Gazu, pozivajući se na prijetnju sankcijama EU.

Da bi spriječila nadolazeći užas etničkog čišćenja i aneksije, EU mora ići dalje i nametnuti stvarne ekonomske i političke troškove Izraelu. Ako to učini, mogućnost obnove suspendovanih beneficija mogla bi postati najmoćnija poluga Unije da podstakne drugačiji put – onaj koji ne vodi ka beskonačnom ugnjetavanju i nasilju, već ka miru i sigurnosti zasnovanim na jednakosti, piše Konečný.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad